Prvi školski dan za učenike prvog, drugog, trećeg i četvrtog razreda počinje od 9 časova.
Dragi naši osnovci, prvi školski dan je stigao!
Dobro nam došli!
Puno sreće u školskoj 2022/2023. vam želimo!
Krenite hrabro u nove pobede!
Raspored smena:
Prva smena sa početkom od 7:30 (mlađi osnovci: prvi, drugi, treći i četvrti razred).
Druga smena sa početkom od 13:15 (stariji osnovci: peti, šesti, sedmi i osmi razred).
U školi na Dohoviću za prijatelje i sve one koji žele da je obiđu vrata su uvijek širom otvorena. Godinama unazad prijateljski pristup neguje direktor ustanove, Besim Adilović, koji krug dobročinstva i širenja ljubavi prema drugima nikad ne zatvara.
Ova škola predstavlja svetionik znanja, kolevku vaspitanja i ruku podrške generacijama koje dolaze. A kako je kroz jednu svoju kolumnu opisala poznata spisateljica Šefka Brgović-Ličina nakon svoje posjete, saznaćete u nastavku teksta.
Njene riječi prenosimo u cijelosti:
Visoko sa neba, iznad Paričkog brda, sunce je prozirnožutim zracima obasjavalo i grlilo Selakovačku ravnicu, na kojoj se put između visokih, veleljepnih kuća, vijugao i ka blagom uzvišenju vješto provlačio.
Po pozivu, uputih se posjetiti osnovnu školu Halifa Bin Zaid Al Nahjan na Dohoviću i za njihovu biblioteku uručiti komplet mojih knjiga. Gledajući kroz prozor auta, na trenutak se vratih u vrijeme kada je Selakovac bio najveća pazarska hranilja voćem i povrćem. Pred očima mi se kobrljahu točkovi konjskih kola, a sa natovarenih crvenih i zlatnožutih kupova mi zamirisaše ter đule jabuke i rumene, sočne amerikanke.
Učini mi se da se na džadi sa kola skotrlja tikva stambolka, slasna, trošna k’o kukuruzno brašno i žuta k’o taze žumance. Nervozni kočijaš se sagnu da je pokupi, pljunu i kamdžijom ošinu konja po sapima. A tamo u daljini, blizu rijeke Raške na imanju Imamovića, Žunića i Čarovaca, uz pjesmu i smijeh, pazarske djevojke beru i skupljaju uzrele jabuke. Hizmećarice donose bakrač kuhanih krompira i onako vrele ih firikaju po razastrtom safrabesu, da se među njima isprepletaju tanahni djevojački prsti. Zvjeckaju bakarni ibrici, sahani, lenđeri, bijele se: sir, kajmak i ovčavina a u tiganju i bivolećoj metanici se obrću i cvrče jedre paprike somborke. Pod safrabesom u masnoj tepsiji drhti i pihće pita zeljanica, mehka k’o duša djevojačka.
Rijeka Raška žubori, skakuće s kamen a na kamen, upija pazarski vakat i zeman, hita da ga odnese zaboravu. Nagnuta nad vodom, jedna usamljena djevojka, uzdignula nogavice tumajlija, hladi bose noge, vodom pljuska zarumenjene obraze i šutke plače. Iz dva crna oka joj, k’o iz ibrika, suze u rijeku kaplju.
„ Duzaaa!!! Hajde da ručamooo!!!“- zov se gubio u žuboru rijeke, otimao se da ga voda izduška ne progune.
„ Sinoć mi se dragi oženio, mene tužnu ostavio…“- sa tranzistora tiha pjesma nevinu utrobu naživo komata, jecaj iz djevojačkog dušnika čupa.
„ Ne tuguj! Proći će brzo k’o ova moja voda što protiče, k’o vrijeme što će…“- šapće joj i tješi je rijeka.
I kada mi vizije nestade, u Selakovcu jabuke ter đule i rumene amerikanke satruhoše, djevojačka pjesma umuknu, mobe u nepovrat zamakoše, konjska se kola batališe, načeta se stambolka otkobrlja niz džadu, kotur vremena se naopako obrnu…
Na obali, nekada bistre rijeke Raške, ostade Duzina suza da na tom mjestu neko danas žali za vremenom koje se mjerilo ljudskom veličinom.
A onda, odjednom, k’o iz nekog nestvarnog sna, na Dohoviću ispred mene bljesnu prekrasna zgrada osnovne škole Halifa Bin Zaid Al Nahjan i ja se, poput Alise u zemlji čuda, obretoh u nestvarnoj bajci.
Pri samom ulasku, na kapiji škole pomislih: „ Allahu mili, da li ja ovo sanjam ? „
Na stepenicama me ljubazno dočekuje direktor škole, gospodin Besim Adilović, nekako dostojanstveno i samouvjereno k’o kapetan na čelu ogromnog i čuvenog prekookenskog broda.
Hodajući dugim hodnicima i gledajući unutrašnjosti zgrade, zaustavljam dah, divim se i mislim „ E, da sam juče umrla, ne bih znala da u mom gradu postoji ovakva ljepota, ovakav sjaj, ovaj sklad…“
A kancelarija direktora ukusno i skromno opremljena, bez ogromnih kožnih fotelja, bez masivnih vitrina u drvenoj rezbariji, bez svilenih brokatskih zavjesa, bez skupocenih tepiha, ali nekako raskošna i čak ljepša od modernoevropskih, svjetskih.
Direktor, iako sjedi za običnim kancelarijskim stolom, djeluje moćno i veličanstveno k’o kralj na kraljevskom tronu. Kormilo u njegovim rukama je sigurno i snažno, on njime ovom školom, svojom drugom kućom vješto upravlja i vodi je ka nepresušnom moru znanja, ka svjetlosti, ka najvećem naučnom napretku.
Obilazeći školske prostorije, trudila sam se da upamtimi svu tu ljepotu da bih je mogla dočarati perom i opisati viziju čovjeka, koji je na Dohoviću, selu na domaku Novog Pazara, sa svojim saradnicima sagradi i pretvori je u dunjalučki Džennet.
Na hodničkim zidovima naslikani pejzaži, prenijete mudrosti svjetskih filozofa, poruke i pouke starijih, na svakoj čelnoj dasci stepenika ispisana tablica množenja ( za preslišavanje đaka dok se stepenicama penju do učionice) na drugim stepenicama ispisani primjeri nepravilnih i nepravilnih izgovora…
Fiskulturna sala – svjetska, sa hodničkih podova „ meda da ližeš“, listovi na raskošnom cvijeću bez truna prašine, toaleti čisti do perfekcije, čistotom bi i najuredniju domaćicu zastidjeli, umivaonici cakle, stakla na prozorima blistava, klupe poredane pod konac, na licima uposlenika osmjeh, svi okupljeni za istim stolom, ne pitaju za imena ni koje su vjere. Neke žene pod hidžabom, ostale bez, zajedno piju kahvu, smiju se, svi sretni i ponosni što su zajedno tim ove veličanstvene ustanove.
A u krugu škole đaci se veselo igraju i k’o ptičice cvrkuću. Svom direktoru i nastavnicima razdragani trče u zagrljaj. U hodnicima ugodna tišina, bez one đačke vike i uobičajene vreve. U zraku titraju napisana školska pravila i svi ih poštuju. Direktor, uposlenici, đaci i njihovi roditelji čuvaju školu k’o ličnu imovinu.
Pored škole, zgrada modernog Dječjeg vrtića sva blistava i u savrršenoj čistoći. Dječji krevetići uredno raspremljeni, igračke posložene, sve na svom mjestu, ni papirića na vidiku, ni jedne jedine mrvice, kante za smeće obložene sa bijelim plastičnim vrećama, sve mirom miriše, da čovjek svojim očima ne povjeruje da u današnjem vremenu tako nešto postoji.
Sa knjigama sam bišla mnoge evropske zemlje i dva puta imala promocije u Americi, ali takvu perfekciju i čistoću nigdje nisam vidjela sem u Sloveniji, koja je prošle godine proglašena najčistijom zemljom na svijetu.
A u stvarnosti, direktor Besim Adilović ima još vizija da gradi, jer on neprestano misli na svoju školu kao na svoju porodičnu kuću, gdje ga tu svojom mudrošću podupire odana supruga, ljubavlju jačaju uspješna djeca, gdje mu unučići daju snagu i volju da još stvara i za sobom ostavi uočljiv trag.
Svoju ljubav prema školi i svom kolektivu, gospodin Adilović je sabrao i upakovao u koricama svoje dvije knjige. Knjiga koju sam dobila na dar naslovljena je: Škola pobjede i ostvarenih snova.
Ja vjerujem, direktore Adiloviću, da su Vaši snovi ostvareni i da ste Vi, uz podršku svog kolektiva, vremenski pobjednik. Vašim primjerom ste pokazali koliko cijenite knjigu, znanje, primjer ste da se sa pravim ljudima sve MOŽE.
Ne vjerujem da ima ikog na ovom svijetu ko će moći osporiti Vaš učinak, uspjeh i doprinos ovom društvu.
Vratila sam se ispunjena ljepotom i zahvalnošću što mi posjeta ovoj školi uljepša ovaj majski dan i uvjerih se da je svaka nepažnja, svaki propust, svaka greška do nas, a ne do prostora ili do vremena. Bila sam i zadovoljna spoznajom da se moje knjige u toj školi rado čitaju i što je direktor, pored moje hedije, za školsku biblioteku otkupio još jedan komplet mojih knjiga.
Zadivljena viđenim, još jednom im svima upućujem čestitke:
„Aferim, direktoru! Aferim, školskom kolektivu! Aferim, đacima!
Da sam neka vlast i da postoje činovi za prosvjetu, odlikovala bih ovu školu, direktora i kolektiv sa svjetskom zlatnom medaljom i činom sa DESET zvjezdica!
Školske 2017/2018. godine sklopljeno je prijateljstvo između osnovne škole ,,Halifa bin Zaid Al Nahjan“ na Dohoviću i škole ,,Inkilap“ iz Izmira (Turska) koju je tad predvodila direktorica Nazan Tunay.
Dana 24.05.2022. godine, je gospođa Nazan, sa svojom delegacijom, došla da posjeti našu školu, direktora Besima Adilovića, kolektiv, kao i djecu. Te, time potvrdila kvalitet i trajanje ovog iskrenog prijateljstva.
Divno je kada znanje i put prosvjete spajaju ljude različitih kultura i porijekla.
2017/2018 okul yılı Dohovic’teki „Khalifa bin Zaid Al Nahyan“ ilköğretim okulu ile İzmir’deki (Türkiye) „İnkilap“ okulu arasında, müdür Nazan Tunay tarafından yönetilen bir dostluk kuruldu.
Tarih 24.05.2022. yıl, Nazan Hanım delegasyon ile okulumuzu, müdür Besim Adilović’i, ekibi ve çocukları ziyarete geldi. Böylece bu samimi dostluğun niteliğini ve süresini teyit etmiş oldunuz.
Samimi dostluk ve bilgiyi yayma yolu, farklı kültürlerden ve geçmişlerden insanları birleştirdiğinde harikadır.
Vest o smrti predsednika države Ujedinjenih Arapskih Emirata, šeika Halife bin Zajeda al Nahjana, glavnog donatora za izgradnju škole na Dohoviću, duboko je pogodila upravu, kolektiv i učenike osnovne škole ,,Halifa bin Zaid Al Nahjan”.
Pismo saučešća – hatarnamu direktor škole, Besim Adilović, uputio je Ambasadi Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Pismo prenosimo u celosti:
Poštovana Ekselencijo, Ambasadore Ujedinjenih Arapskih Emirata, Gospodine Saide Ahmed Buršide Al Daheri,
Direktor osnovne škole ,,Halifa bin Zaid Al Nahjan“ Besim Adilović, zajedno sa svim članovima kolektiva, i preko 900 učenika, i njihovih roditelja, izražava saučešće članovima porodice, Vama, i ostalim članovima Vlade, kao i svim državljanima Ujedinjenih Arapskih Emirata, zbog preseljenja Njegove Ekselencije, Šeika Halife bin Zaida al Nahjana, glavnog donatora za izgradnju naše škole koja nosi Njegovo ime, obdaništa ,,Abu Dabi“, kao i Dijagnostičkog centra u Novom Pazaru.
Sa dovom Uzvišenom Gospodaru, da kako je bio na dunjaluku među najboljima, bude i u Džennetu među odabranima.
S poštovanjem,
Besim Adilović, direktor škole
Povodom ovog tužnog događaja, uprava škole je donela odluku da se radna subota, 14. maj obeleži kao Dan žalosti za sve radnike i učenike škole na Dohoviću, zajedno sa svim izdvojenim odeljenjima ove škole.
Tokom Dana žalosti:
-Časovi će trajati 30 minuta.
-Zastave će biti spuštene na pola koplja.
-Na trećem času u prvoj smeni, i na prvom času u drugoj smeni, u svim odeljenjima, učenici će kroz kraći film koji sadrži biografiju preminulog Šeika Halife bin Zaida al Nahjana, moći da se podsete na dobrotu i veličinu ovog uspešnog vladara i velikog humaniste. Nakon čega će minutom ćutanja (učenici pravoslavne veroispovesti) ili učenjem Fatihe (učenici islamske veroispovesti) odati poštovanje Njegovoj Ekselenciji.
Pismo saučešća preuzmite na OVOM linku.
Osnovna škola ,,Halifa bin Zaid Al Nahjan” svakog 20. aprila obeležava Dan škole.
Ove školske godine kulturno-umetnički program za ovaj dan, organizovao je Tim za kulturnu i javnu delatnost škole, na čelu sa koordinatorkom Tima, Indirom Hadžibulić.
Program su vodili učenici škole: Hulija Murić (IV-2) i Elmir Pružljanin (VII-1).
-Program je otpočet školskom Himnom u izvedbi dečijeg hora ,,Halifa” pod dirigencijom kolege muzičara, Emira Škrijelja.
-Zatim je kroz izražajno kazivanje stihova ovo druženje ulepšala Esma Halilović, učenica trećeg razreda, koja je na takmičenju ,,Zavičaj se čuva pesmom” osvojila treće mesto.
-Direktor škole, Besim Adilović se obratio skupu, pozdravio goste, učenike i kolege, a onda predstavio kroz Dokumentarac o školi viziju kojoj teži, ali i ono što je kroz svoje delovanje, rad i zalaganje, do ovog dana ostvario kao lider i prvi čovek ove ustanove.
-Dokumentarac o školi su pripremili: Maida Demirović (napisala scenario i režiju), Salko Sadović (tehnički uredio), Indira Hadžibulić (govorila tekst).
-Najboljim učenicima, koji su na Opštinskim, Okružnim i Republičkim takmičenjima osvojili jedno od prva tri mesta (njih 41), uručene su Pohvalnice od strane direktora škole.
-Muzičku numeru ,,Kad snovi krila dobiju” pod mentorstvom nastavnice Hane Zejnelović, izvele su učenice četvrtog razreda Emana i Lamija Fijuljanin.
-Folklor ,,Halifa’’ koji godinama unazad vodi nastavnica Indira Muminović, priredio je pravi sprektakl za kraj programa.
Nakon programa u školi, organizovan je, od strane Sindikata škole, iftar za sve radnike ustanove u restoranu ,,Divanhana” gde su nakon iftara, uručene jubilarne nagrade za 10, 30 i 35 godina radnog staža radnicima ustanove, ali i zahvalnice kolegama i koleginicama, čiji su učenici ostvarili značajne rezultate na takmičenjima opštinskog, okružnog i republičkog nivoa.
